• 22. lipnja 2025.

• Kolumne

• Udruga

• 0

Mračna strana naših koza: otkrili smo što sve skrivaju ispod slame u kući. Nećete vjerovati…

U ovoj kolumni, koju piše voditeljica Farmice Ivana Varkonji, doznajemo i koji su njihovi najsvojeglaviji stanari

Počeli smo prošli utorak, još nismo gotovi…Ne jer ne radimo, puni papci posla, nego jer stalno nešto prebacujemo iz šupljeg u prazno. Imamo onih picajzli, znate, kojima sve mora biti na crtu, opeglano, po abecedi poslagano….Aaaaa imamo i onih (kopitari uglavnom) koji su šlampavi do te mjere da ne znaju gdje su ostavili ular prije 2 mjeseca, koji sakrivaju četkice za zube ispod prošlogodišnje slame, da ih nedajBože ne bi natjerali oprati zubalo.

E sad, ima i lopova, da se ne lažemo. To su, crno na bijelo, koze. Kradu svima sve, sve im treba, kasnije preprodaju pazi sad – istim onima od kojih su ukrale. Gledaju nas u oči i lažu da je netko od posjetitelja baš trebao pačje jaje, Hoppyevu ogrlicu od kukuruza, Ružinu omiljenu zdjelicu. Ma de! Navikli smo na njih, sakrivamo sve kad dolazimo, zaključavamo 2 puta iza sebe.

Kad smo kod njih u hangaru podigli stelju, da očistimo sve temeljito, majkomilamoja. Praćke, kockice za jamb, omot od duVana, slike Davora Šukera iz 2008. Sačuvaj Bože kakvi hrčci. I to onda ozbiljna borba 9 na 1. Ništa ne daju baciti, svako malo me netko čvokne iza leđa, zašilji rogom, zapričava dok ostali sakrivaju pod sijeno…kao neću im gledati u jasle. Možeš mislit! Za iduću godinu smo dogovorili da kod koza čisti dvoje, troje…kod svih drugih samo jedan osoba.

Patke i koke su zakon, one se šepure i hvale kako je kod njih sve po špagi, kako oni nemaju ništa za baciti, koriste samo nužno i prigodno, ne stvaraju zalihe. Kao da mi se učinilo da pijetao nešto prebacuje po kljunu dok nam to pričaju, ali hajde reko’, ne može biti ništa veliko. Neka mu do idućeg proljeća. Kod Šarave smo našli jedno 3 mineralna kamena i soli pod steljom, četvrt jabuke u jaslama, mrkvu ubačenu u vodu i jednu Borninu maramu, valjda žena čuva te neke uspomene…’ko će znati, neka joj! Borna ima jednu malu lopticu i to smo mu složili kraj njegovih jasli. Više-manje uredan kolektiv.

E onda dolazimo do gica. Točnije, ima ih 6. Jesu one uredne životinje, obavljaju sve na jednom mjestu, poližu svaku zdjelicu…ali brate mili premetačine! Nema apsolutno šanse da nešto ostavimo navečer na jednom mjestu i nađemo ujutro na istom. Jok ! Jel’ vjerujete da uzimaju slamu u usta i prebacuju na drugu stranu stelje, SAMO da ne bude po našem. Evo, majkemi. Na svoje oči vidjela.

Miško je onaj iz priče o četkici za zube, prvo smo mislili da koze ukradu, pa da ih proguta, pa da je Milica drpila. Dok nismo 6 našli na jednom mjestu. Majstor buksa, sakriva. Probali smo razgovarati s njim, znate kako je s magarcima. Gleda, šuti i tako 3 sata. Dobrooo, oko naše, nećemo prati zubiće i basta!

Hajdemo do Rokya, mrak će. S vrata nas gricnuo za patiku, toe dobar dan na ponievskom. Dobar dan i tebi. A kod njega….apoteka! Dva ulara vise na „zidu“, minerali i soli u zdjelici, u vodi četvrt međuobroka, al’ de svakom se desi da mu kora od banane padne u vodu, stelja čista, jasle sjaje…zubi kaos.

Velim, dentalna higijena tabu tema. Imat ćemo sastanak na tu temu. Počistili nabrzak koral, izljubili ga za laku noć i rekli da čita Jutarnji ovih dana, bit će riječi o njemu. Eno ga ‘vata Internet po Farmici.