Tko smo mi?

Ukratko o nama

Prije 4 godine počeli smo djelovati kao građanska inicijativa, punili smo si domove lutalicama i tražili (plaćali) privremene smještaje. Onda nam je sugrađanka dala na korištenje svoje zemljište van grada, maleno, ali nama tada zlata vrijedno. Imali smo ručnu pumpu za vodu , i nismo imali struje. Improvizirali smo boksove i tu počeli dovoziti pse koje bi našli na ulici. Bilo nas je tada četiri. Sve djevojke. Financirali smo se iz svojih plaća ili džeparaca. Nakon što smo sa zemljišta doslovno protjerani od stanara oko nas i prve susjede (ljudska zloba nema kraja), odlučili smo da ili odlazimo od svega ili idemo dalje, ali jako i hrabro i protiv svih. Nekad je i nogom u guzu, korak naprijed 🙂 Nažalost i na sreću tako je i bilo. U selu Brezik Našički našli smo zemljište od 35000m2 i objavili apel na našoj facebook stranici. Željeli smo skupiti novce za kupnju zemljišta i uspjeli smo (samo zato jer su ljudi i prije pratili naš radi i shvatili da vrijedimo ali nemamo mogućnosti). Za tri mjeseca novac se skupio i bio prebačen na ime prodavatelja, a mi smo došli na zemljište. Iako je bilo "golo" i bez struje (što je i danas), bili smo najsretniji na svijetu (i još smo). Naša misao vodilja je pomoći onima koji si sami to ne mogu. Koji su uvijek marginalni problem u ljudskoj sreći....a uzvišeni u ljudskoj nesreći (primjer su psi tragači). Bezbroj je primjera ljudske zlobe nad životinjama, a nikada nisam saznala zašto. Dali je životinja krala hranu iz objesti ili iz potrebe? Dali je došla pred tvoja vrata iz gluposti ili se smrzla, pretučena je, ozljeđena, ostavljena...I danas se držimo toga - > pomoći! Svaki život je bitan, pa tako i život prasice Ruže iz Koprivnice, čiji je gazda preminuo, došla je zajedno s pačjom ekipom. Koza Roza je došla iz Čakovca, bila je predviđena za najgore, a završila kod nas gdje će doživjeti duboku starost i otići sretna. 8 koza preuzeli smo od gospođe koja ih zbog godina i bolesti više nije mogla imati. Jarac Hopy došao je iz Varaždina, patke i galeb iz Pazina, Magarac Miško iz Velike Gorice. Pony Roky je otkupljen od roma. Nedavno smo sa sestrinskom Udrugom Pobjede otišli smo u Petrinju (selo Župić) po kravu Šaravu koja je 16.01.2021., u potpunom miru na svijet donijela maleno tele Bornu i s njim će ostati zauvijek. U istoj štali iz čoška su virila tri para okica (Luna, Lajka i Bela), malene gice koje nam djedo najprije nije htio prodati (koji ćemo ih čuvati ko oči u glavi). Naposlijetku se predomislio i sve zajedno nam prodao za 12500 kuna. Mi ih ne bi mogli dovesti na Farmicu i opet, jednom, kad se ovo svo zlo zaboravi, vratiti nazad. Djedi koji se opraštao od Šarave nije bilo lako, steglo se i nama u grlu. Ljubio ju je na odlasku i zaplakao. 8 godina proveli su zajedno. Šarava je divna i sigurno mu nedostaje. Vidimo da članovi djedine obitelji prate našu stranicu i vide kako sada živi Šarava i kako su gice prvi put na travi i zemlji.Financiramo se isključivo iz donacija građana. Stoga, ako ste u mogućnosti pomoći radu Udruge, to možete napraviti volontiranje, kupovinom hrane za pse, mace, gice, dostavom voća i povrca, sijena slame, zobi, kukuruza. Sve primamo, sve trebamo. Sad nam je osnovno Šaravoj i gicama izgraditi štalu dostojnu takvim krasotama i ograditi njhovo područje, a to je nekih 12000m2 🙂